JASNOĆA
John Carpenter je snimio film „Oni žive“ u kojem čovjek pronađe odbačene naočale i nakon što ih stavi na oči vidi ovaj svijet na sasvim drugačiji način. U tom trenutku nestanu sva zavaravanja i on ima priliku vidjeti stvarnu istinu. Kasnije pokušava potaknuti na stavljanje naočala svog prijatelja koji se agresivno odupire. Iskrivljavanje stvarnosti i svog identiteta unutar iluzije koju živimo nam nije nametnuto, ono je u ovakvom svijetu naša urođena potreba. Anđeo na sličici mora koristiti dalekozor kako bi vidio izlazak sunca. Kako bi stvarno progledali utjecaj dolazi izvana kroz događanje koje nam na samom početku stvara veliku nelagodu.
SLAVLJE
U kontroliranju ljudskog života strukture moći jednako koriste neprestano bombardiranje uznemirujućim informacijama i stvaranje ovisnosti o egzaltirajućim ritualima slavlja. Godišnji kalendar u sebi unaprijed ima zaokružene datume koji su previđeni za kolektivno prepuštanje hedonizmu ili stvaranju privida povezivanja s duhovnošću. Osim tih takozvanih praznika tu su različita sportska natjecanja, igre na sreću, industrija zabave i glamura. Izgleda da su nam na nivou slavlja jedino rođendani ostavljeni kao kolika tolika potvrda lažne individualnosti. No, svatko od nas ima apsolutno pravo pronaći razloge za slavljenje svoje autentičnosti u ovom svijetu. Mi imamo mogućnost biti kreatori svoje osobnosti i općenito života kojeg živimo. Uostalom, to je i bio razlog našeg dolaska. Jeste li čuli da se netko pohvalio kako slavi svoju svjesnost? Teško.
ROĐENJE
Rođenje djeteta u ovom svijetu je istinsko čudo. Duša ulazi u za nju prilično neugodnu stvarnost i pristaje učestvovati u igri koju doživljava kao nužnost. Nažalost, neprestana potreba za novim iskustvima navodi nas da postanemo ovisni o svemu što nas okružuje i pri tome zaboravljamo svoju pravu prirodu. Svi mi odigravamo scenarij poznate bajke o kraljeviću i prosjaku gdje kraljević zaboravlja svoj pravi identitet i srođuje se s ulogom koju igra. Poput nekog glumca koji se izgubi u ulozi dodijeljenoj mu na pozornici i nastavlja je živjeti u ostatku svog života. Naše prirodno stanje je rađati se svakog dana. Umjesto toga živimo iluziju i prkosimo promjenama.
LJEPOTA
Doživljaj ljepote je vrlo subjektivan i uvijek uključuje primarni odnos sa samim sobom. Jer prilikom kontakta sa svijetom skloni smo projicirati svoje svjetlo i mrak. Na nižem nivou svijesti etika i estetika nemaju nužno dodirnih točaka, čak što više su vrlo često u žestokom sukobu. Odlaženje u bilo kakvu krajnost tu izaziva krizne situacije i donosi sa sobom slabljenje naše volje. Istinsku ljepotu moguće je doživjeti sam uz čisto srce i miran um. U tim trenucima ono što percipiramo se ogleda u nama i mi u njemu. Sve tako prirodno i jednostavno.
RAVNOTEŽA
Vjerojatno ćemo se svi složiti kako je u ovom strahovima ispunjenom svijetu jako važno zadržati unutrašnju uravnoteženost. No, koliko ćemo ovakvo deklarativno promišljanje uspjeti provesti u našem svakodnevnom kotrljanju kroz život? Istinska uravnoteženost je poput hodanja po žici, ona uključuje savršenu svjesnost i mir unutar neprekinutog niza aktivnosti. Uravnoteženost nije bježanje i negiranje izazova, već na protiv njihovo prihvaćanje sa stalnim veseljem i smislom. Da bi uspješno hodali po žici potrebno je svakom koraku, ma koliko nam se činio banalnim ili veličanstvenim, dati istu važnost. Kad malo bolje promislimo, mi i hodanje smo jedno, baš kao i žica bez koje ne bi bilo moguće kretanje.
BUĐENJE
Pozicija u kojoj smo se našli je takva da istovremeno sanjamo dva sna. Jednog smo svjesni a drugog ne. Nakon što se svakog jutra probudimo mi nastavljamo sanjati tokom dana i pri tome mislimo da smo potpuno budni. Ta naša zabluda se prenosi s generacije na generaciju i odmiče nas od mogućnosti kreiranja svoje stvarnosti. Istinsko buđenje nije nimalo ugodno. Ono je slično situaciji gdje se u šoping centru vozite pomičnim stepenicama prema dolje i u jednom trenutku shvatite da idete u krivom smjeru. Da biste se vratili gore potreban je dodatan napor jer morate trčati. Pri tome prolazite pored nezadovoljnih ljudi kojima nije jasno zašto kao sav normalan svijet ne idete prema dolje.
AUTENTIČNOST
Svi mi smo originalno izražavanje svjesnosti, jedinstvena kreacija s nekog višeg nivoa stvarnosti. Stvarno je začuđujuće kako smo u procesu vraćanja u isto zaboravili najvažnije činjenice o svom identitetu i pristali na podređene uloge. Kao kad kraljević iz znatiželje postane prosjak i u konačnici zaboravi na svoju pravu ulogu. U ovom svijetu se u svrhu zaborava namjerno u kontinuitetu stvaraju krizne situacije. Ljudi se potiču na kolektivno podređivanje nekom višem fiktivnom interesu koji poništava njihov integritet. Raspoznavanje naše autentičnosti je jedini viši interes koji ima smisla. Ostanimo dosljedni sebi i živimo na što svjesniji način.
AVANTURA
Boravak u ovom svijetu je avantura u kojoj svi učestvujemo na svjestan ili nesvjestan način. Rješenje iluzije koja nas prati od rođenja nije u bježanju i negaciji stvarnosti, nego u svjesnom kreiranju nove stvarnosti. Svatko od nas ima na raspolaganju sve što mu je potrebno i pri tome može kreirati svoj život kao prekrasno umjetničko djelo. Važno ne zalijepiti se za ono što nam se uporno nudi kao model realizacije i istovremeno pronaći svoj smisao u svjesnom življenju veličanstvenosti naizgled besmislene svakodnevnice. Suština naše avanture je biti dobronamjeran i ne vjerovati.
PRIHVAĆANJE
Naučili smo se jako truditi kako bi bili prihvaćeni u ovom svijetu. Spremni smo, ako je potrebno, slušati istu glazbu i oblačiti se kako bubanj kaže. Doznamo li da puzanje donosi ugled i sreću u društvu, spremni smo puzati ne samo u kontaktu s autoritetima, nego i u svakodnevnim situacijama, pa čak i u snovima. No, suština ove priče nije u nastojanju postizanja prihvaćenosti u svijetu. Jedino što trebamo prihvatiti je same sebe upravo onakve kakvi jesmo i svu tu prekrasno kontradiktornu stvarnost u kojoj smo se našli. Prihvaćanjem sebe i svijeta nestaje opterećenje i napetost, a na našem prozoru se polako počinje pojavljivati sunce novog dana. Dobro jutro.
OBILJE
U ovome svijetu je velika većina ljudi zaboravila da postoji obilje koje je ovdje za sve i uvijek dostupno. Jedna manjina u svojoj pohlepi uporno stvara iluziju siromaštva i porobljava ostale, misleći da će tako održati svoje visoke pozicije i materijalna blaga. Njihova zabluda je gotovo pa tragična. Jedini način povezivanja s obiljem je odvajanje od strahova i slobodno dijeljenje svojih resursa i energije s ljudima koji nas okružuju. Siromaštvo nestaje kroz davanje a ne kroz gomilanje.