Stanovnici Rima vjerojatno će dobro zapamtiti datum 11. svibnja ove godine. Na taj dan su ulice tog grada bile gotovo prazne i svi su s nestrpljenjem pratili televizijske vijesti. Uzrok tome su bila predviđanja Raffaela Bendandija, čovjeka koji je s velikom strašću proučavao potrese i pri tome pokušavao odrediti pravilnosti u njihovom pojavljivanju. Par dana prije spomenutog 11. svibnja po raznim medijima  je počela kružiti priča o znanstveno neutemeljenim prognozama za potres u Rimu i tom prilikom se uvijek isticala Bendandijeva nekompetentnost i znanstvena neutemeljenost načina na koji je stvarao svoje prognoze. Na veliku žalost svih ovih kritičara tog dana se dogodio čitav niz potresa u Italiji i južnoj Španjolskoj. Kako bi brže bolje diskreditirali Bendandija i ne daj bože mu priznali točnost predviđanja, svi znanstveni komentatori su jedinu važnost pridavali podatku kako Rim nije opustošen potresom i pri tome u drugi plan gurali potrese koji su se uistinu dogodili. Raffaelo Bendandi je bio rođen 1893. godine u Faenzi i unatoč tome što je bio dijete srednje imućne porodice u školi je proveo samo pet godina. Fasciniran sunčevim pomračenjem iz 1905. godine odlučio je posvetiti se proučavanju planetarnih kretanja u Sunčevom sustavu. Ponukan snažnim potresom u Messini 1908. godine počeo je uz planete proučavati i utjecaj plima, te istovremeno kreira svoj osobni seizmograf. U javnost je izašao s predviđanjima o snažnom potresu koji se trebao desiti 13. siječnja 1915. godine u gradu Avezzanu. Nitko nije obraćao pažnju na njegove prognoze, sve dok se tog dana u Avezzanu nije desio potres koji je odnio 30,000 ljudskih života. Bendandi je nastavio s svojim istraživanjima i pri tome kreirao i novu znanost „seizmogeniku“. Ovaj neobični čovjek izašao je u javnost uskoro s novom prognozom o potresu koji se trebao desiti 1923. godine. Tom prilikom je točno pogodio mjesto, ali je promašio za dva dana. Benandijeva sposobnost je impresionirala i Mussolinija koji ga je odlikovao, a nakon toga mu u maniri diktatora zabranio iznošenje daljnjih prognoza kako ne bi naštetio talijanskom turizmu. Tokom 1931. godine ovaj samouki seizmograf je objavio knjigu u kojoj je prikazao povezanost pojavljivanja potresa sa ciklusima sunčevih pjega. Unatoč sveobuhvatnih analiza, iz ovog njegovog djela nije bilo moguće doznati kompletni sustav određivanja vremena i mjesta budućih potresa. Bendandi e nastavio sa svojim seizmografskim istraživanjima sve do svoje smrti 1979. godine. Zadnja prognoza koja se pokazala točnom bila je vezana uz snažni potres 6. svibnja u Friuli kada je poginulo skoro tisuću ljudi. Nakon Bendandijeve smrti njegova zaostavština nije bila pažljivo zbrinuta, tako da je u požaru nestao veći dio njegovih spisa. Iz onoga što je preostalo moglo se zaključiti da je taj neobični čovjek smatrao kako postoji još jedan planet između Merkura i Sunca, te istovremeno računao poziciju velikog planeta na kraju Sunčevog sustava. Taj planet X je po Bendandiju odgovoran za niz katastrofa iz daleke prošlosti, među kojima nam je najbliža ona vezana uz potapanje Atlantide. Bendandi u svojim spisima ističe ovu i 2012. godinu kao godine velikih potresa. Tokom tog razdoblja sunce doživljava vrhunac aktivnosti, što se očituje najvećim brojem pjega, a istovremeno se na nebu formiraju i vrlo upečatljive planetarne konstelacije. Prava je šteta što ovom neobičnom istraživaču svemira i potresa znanstvenici još uvijek uporno poriču bilo kakvu vrijednost. Ideja o povezivanju položaja planeta s događanjima na zemlji njih jednostavno užasava jer bina taj način bili prisiljeni priznati relevantnost omražene im astrologije. Pri tome im uopće nije važno što bi drugačijem pristupom možda sačuvali živote ljudi koji će u budućnosti biti izloženi novim potresima.