Prije desetak godina bilo je u modi govoriti o fenomenu indigo djece i njihovim čudesnim sposobnostima. Gotovo da nije bilo roditelja koji se nije upitao je li njegov klinac pripadnik te posebne generacije kojoj pripada budućnost. Najnovija istraživanja talijanskih znanstvenika na tragu su priča o indigo djeci. Oni su došli vrlo blizu zaključka kako već od samog rođenja djeca imaju sposobnost čitanja misli. Ta sposobnost se odrastanjem polako gubi i na kraju ostaje prisutna tek kod izuzetno senzitivnih osoba. Jedna od glavnih karakteristika koje razlikuju ljude od životinja je sposobnost je sposobnost mentalnog razumijevanja tuđih stavova. Ova vrsta intuitivnog čitanja misli , prema stručnjacima, je osnova međusobnog razumijevanja i komunikacije.

Unatoč velike važnosti intuitivnog čitanja misli, znanstvenici tek trebaju dogovoriti kako se ta psihološka funkcija razvija. Neki od njih smatraju da se ta kompleksna i fleksibilna sposobnost stječe u starosti od 3 do 4 godine nakon što su ostvarena potrebna znanja o jeziku i gramatici. Drugi pak sugeriraju da se ta sposobnost razvija već od rođenja, tako da već i male bebe mogu intuitivno razumijevati misli svojih roditelja. Luca Surian, psiholog sa Sveučilišta u talijanskom gradu Trentu, zajedno sa svojim kolegama misli kako je napravio veliki korak u toj raspravi. Oni su, naime, pronašli da već13-teromjesečna djeca iskazuju određene mogućnosti čitanja misli.  U dva eksperimenta znanstvenici su pustili djeci da gledaju serije animacija u kojima je gusjenica tražila hranu (crvenu jabuku ili komadić sira) koja je bila skrivena iza ekrana. U nekim scenama gusjenica je mogla vidjeti ljudsku ruku koja je stavljala tu hranu, dok u drugima nije bilo nikakve ruke. Gusjenica je u nekim slučajevima u svojoj potrazi za svojom hranom bila uspješna pronalazeći je iza ispravnog ekrana, ili je iza alternativnog ekrana nalazila sebi neprikladnu hranu. U slučajevima kada gusjenica nije činila ono što bi očekivali, odlazeći prema ekranu iza kojeg ruka nije stavila željenu hranu, djeca su duže promatrala situaciju koja se odigravala, izražavajući time čuđenje zbog gusjeničinog ponašanja.

Sve to, prema Surianu, sugerira kako su djeca očekivala da će potraga biti uspješna samo kada je gusjenica imala pristup svim potrebnim informacijama. Istraživanja provedena u Italiji pokazuju da mentalne strukture i vještine psihološkog zaključivanja dopuštaju predviđanje tuđeg ponašanja već u vrlo ranoj dobi i nisu povezane uz utjecaj okoliša i bilo kakvo učenje kroz kontakt s drugim ljudima. Na taj način su znanstvenici došli samo korak od dokazivanja posjedovanja sposobnosti intuitivnog čitanja misli od strane djece. Dragi roditelji, vaše bebe možda još u potpunosti ne razumiju što govorite, ali zato vrlo vjerojatno znaju što mislite.

S druge strane svijeta, japanski istraživački tim iz Osake konstruirao je humanoida koji u svemu vjerno oponaša malo dijete. Robot nazvan CB2 se kreće poput stvarnog djeteta u dobi između jedne i tri godine, visok je 130 cm, težak 30 kg, gestikulira i puže po podu. Kako bi sve funkcioniralo u najboljem redu, u to čudo moderne tehnologije ugrađeno je 56 različitih mehanizama, 197 senzora za dodir, dvije male kamere koje zamjenjuju oči, te također i audio senzor. Uz pomoć umjetnih glasnica CB2 može savršeno govoriti. Prilikom kretanja robot tetura poput djeteta koje tek uči hodati.

Minoru Asada, profesor na Sveučilištu u Osaki, je objasnio kako je CB2 napravljen u svrhu boljeg proučavanja razvoja prave djece. Preko kontakta s malim robotom znanstvenici se nadaju da će doznati više o tome kako djeca uče govoriti, raspoznaju pojedine objekte i općenito komuniciraju s roditeljima. Ipak, samo po sebi se nameče pitanje zar znanstvenici nisu mogli naučiti više o djeci kroz kontakt sa samom djecom i ne stoje li iza konstruiranja robota djeteta i neki drugi planovi. Potvrda za takve pretpostavke stiže iz Engleske gdje su znanstvenici u Dundeeu obznanili kako planiraju stvoriti pravo «robotsko selo» u svrhu proučavanja kako se unutar društva stvaraju različite kulture. U sklopu tog projekta na Sveučilištu u Abertayu će tokom sljedeće četiri godine 60 minijaturnih robota biti organizirano u grupe i programirano za međusobnu interakciju.

Znanstvenike zanima što će se sve događati među robotima i da li će doći do bilo kakvih neočekivanih načina ponašanja. Unutar programa unesenih u robote biti će i oni povezani uz kopiranje tuđeg ponašanja. Za očekivati je da će uzastopno kopiranje dovesti do određenih odstupanja od početnih modela i stvaranja novih koji će biti robotskog a ne ljudskog podrijetla. Znanstvenici koji učestvuju u istraživanju objašnjavaju kako će na taj način doznati više o stvaranju novih kultura i njihovih posljedica za ljude, životinje ili umjetnu inteligenciju. Prema onome kako su zamislili svoj projekt očigledno je da njih najviše zanima upravo ono što stavljaju na zadnje mjesto. Nalazimo se vrlo blizu trenutku kada će se roboti početi uključivati u sve pore društva, pa znanstvenike zanima do kakvih sve anomalija i neočekivanih reakcija može dovesti. Iako su ih stvorili, ljudi još uvijek znaju tako malo o robotima, baš kao i o djeci.