Fizičari sa sveučilišta u Granadi i Valenciji, analizirajući podatke poslane od Huygensove sonde sa Titana, jasno su dokazali kako na Titanu, najvećem Saturnovom mjesecu postoji prirodna električna aktivnost. Istovremeno zajednica svjetskih znanstvenika smatra kako je vjerojatnost da su se formirale organske molekule, preteče života, veća na planetima ili mjesecima koji imaju atmosfere s električnim olujama. Titan se od 1908. godine, kada je španjolski astronom Jose Comas y Sola otkrio da ima atmosferu (nešto što ne postoji na drugim mjesecima), smatra jedinstvenim svijetom unutar Sunčevog sustava. Upravo na tom mjesecu su snažnim olujama oblikovani oblaci i  stoga su nastali statička električna polja i olujni uvjeti. To isto tako znatno povećava mogućnost oblikovanja organskih i prebiotičkih molekula, prema teoriji ruskog biokemičara Alexandera  Oparina i eksperimentu Stanleya L. Millera, koji su pomoću električnih pražnjenja uspjeli od neorganskih smjesa sintetizirati organske. Upravo zato je Titan bio jedan od glavnih ciljeva Cassini-Huygens misije NASA-e i Europske svemirske agencije. Astronomi se nadaju kako bi istraživanjem ovog Saturnovog mjeseca i njemu sličnih električki aktivnih svemirskih tijela na kraju mogli doći do potvrde života u svemiru. Izgleda da nitko od njih više ne smatra Zemlju jedinom kolijevkom života i kako je samo pitanje dana kada će se njihova predviđanja ispuniti. Slično kao i ostali znanstvenici razmišlja i Stephen Hawking, no njegovi konačni zaključci se u mnogo čemu razlikuju od njihovih. Ovaj poznati astrofizičar ponovno je sve iznenadio svojim neobičnim viđenjem stvarnosti kada je u novoj dokumentarnoj televizijskoj seriji Discovery Channela izjavio kako vanzemaljci gotovo sigurno postoje i da ljudi pod svaku cijenu trebaju izbjegavati kontakt s njima. Po Hawkingu, život u svemiru osim na planetima najvjerojatnije postoji i u središtu zvijezda, pa čak i u praznom prostoru oko planeta. Ovakvo svoje razmišljanje on zasniva na logici velikih brojeva i pri tome napominje kako je većina živih bića u obliku mikroba ili jednostavnih životinja. Što se tiče mogućih inteligentnih vanzemaljaca, Hawking izražava opravdan strah od potencijalnih katastrofalnih posljedica koje bi donio kontakt s njima. Po njemu, vrlo je vjerojatno da u svemiru postoji veliki broj nomadskih civilizacija koje okolo putuju i iskorištavaju resurse drugih planeta. U slučaju privlačenja njihove pažnje, naša Zemlja bi na kraju postala mrtav planet. Ovakvo ponašanje vanzemaljaca ne bi bio nikakav izuzetak od pravila, dovoljno je pogledati našu ljudsku prošlost. Hawking zbog svega toga zaključuje kako uopće nije pametno razvijati projekte za iniciranje kontakta s ostatkom svemira. Ljudi bi se trebali posvetiti životu na svom planetu i pri tome što manje iskazivati tragove o svom prisustvu. Ovakvo Hawkingovo promišljanje inicira niz važnih pitanja. Jedno od njih je vezano uz smislenost ulaganja velikih svota novca u svemirsku potragu za vanzemaljskim civilizacijama. Ukoliko je ovaj genijalni znanstvenik u pravu, takvim svojim djelovanjem čovječanstvo samo sebi potpisuje smrtnu presudu. Zašto ulaziti u rizik stvaranja kontakta s mogućim agresivnim osvajačima kada ovdje na Zemlji možemo sasvim ugodno živjeti? Umjesto da se okrenemo očuvanju resursa koje nam pruža naš matični planet, mi stalno težimo prema nekim dalekim svjetovima koji uopće ne moraju biti tako lijepi kako nam se čini. Reduciranjem izdataka za ratnu industriju i razvijanje svemirskih tehnologija, te ulaganjem tog novca u poboljšavanje sveopćih uvjeta života na Zemlji, svijet koji nas okružuje bi se transformirao u nešto tako lijepo da od njega ne bi morali bježati u svemir. Izgleda da je Hawking po običaju korak ispred svog vremena, no teško je povjerovati da će bilo tko ozbiljno shvatiti njegova upozorenja.