Znanstvenici sa Sveučilišta New Ohio sugeriraju da simulirane emocije digitalnih likova na web stranicama mogu imati stvaran utjecaj na potencijalne kupce koji s njima dođu u kontakt. Oni su kroz svoja istraživanja pronašli kako digitalni likovi koji konstantno odaju izgled sreće postižu bolje rezultate u prodaji, čak i ukoliko proizvodi koje nude nemaju bilo kakve veze sa veseljem, poput na primjer nekog srcedrapateljnih romana. Li Gong, profesor za komunikologiju koji bio jedan od voditelja istraživačkog tima, vjeruje da je njihova studija o digitalnim likovima važna na raznim poljima, a naročito vezano uz elektronsku ekonomiju, učenje i zabavu. Brojne web stranice danas uključuju digitalne, ljudima slične, likove koji se nazivaju avatari ili agenti. Oni pomažu pri personaliziranju prodaje različitih proizvoda. U interakciji s pravim ljudima ti likovi su u stanju «čitati» tekst s određenom emocijom, kao što su na primjer sreća ili tuga. Moderna tehnologija im omogućuje od rečenice do rečenice automatski detektiraju emocije i u skladu s time prilagode svoje ponašanje. Spomenuta Gongova istraživanja su pokazala da na ljude definitivno veći utjecaj ostavljaju sretni digitalni likovi od onih tužnih. Ta činjenica bi prema njemu mogla značajno utjecati na industriju kompjuterskih igara koja inače upotrebljava beskonačan broj likova. Ljudi koji igraju te igrice žele likove koji imaju emocije jer su one neraskidivi dio ljudske komunikacije, tako da su nove generacije kompjuterskih igara prisiljene veliku pozornost pridavati upravo stvaranju digitalnih likova sa što kompleksnijim emocijama. Očigledno je da nas u budućnosti čekaju nove igre s gomilom smijućih junaka. Prilikom svojih istraživanja znanstvenici su kreirali lik koji su nazvali Baldi. Radilo se o animiranom ljudskom licu koje je moglo govoriti uz pomoć posebno napravljenog programa. Pri tome su pokreti njegovih usnica bili savršeno sinkronizirani s tekstom koji je čitao i paralelno iskazivali određene emocije. U spomenutim istraživanjima «tužni» Baldi je istim depresivnim tonom čitao prikaze jednako sretnih i tužnih knjiga, dok je istovremeno «sretni» Baldi to isto činio jednako sretnim tonom. Kasnije su učesnici u istraživanju ocjenjivali koliko im je koji Baldi bio simpatičan. Svi su se gotovo jednoglasno opredijelili za onog «sretnog». Naglašavali su kako je on stvarao dojam kompetentnosti i pouzdanosti. Sretan izgled lica očigledno je nešto što osvaja na prvu loptu, bilo da je riječ o digitalnim ili stvarnim ljudima. Živimo u društvu koji ne želi imati kontakta s tugom i koji glorificira zadovoljstvo i sreću. Iz tog razloga svi oni koji žele imati uspjeha moraju neprestano imati osmjeh na svom licu, pa čak i onda ukoliko su pri tome zatvoreni u digitalnom svijetu.