Gotovo da nema osobe koja nije bar jednom poželjela da sazna nešto više o svojoj budućnosti. Potreba da dobijemo mjerodavne odgovore na svoja egzistencijalna pitanja je potpuno prirodna stara koliko je staro i čovječanstvo. No, samo mali broj ljudi je u tome i uspio. Ti rijetki pojedinci nosili su imena proroka i šamana i bili uvijek posebno cijenjeni od strane svih ostalih. I u ova moderna vremena situacija je ostala ista, samo što neki novi vidovnjaci više nisu tako sveti kao prije. Pronalazimo ih na stranicama popularnih časopisa gdje reklamirajući svoje usluge garantiraju zadovoljstvo svojih budućih mušterija.

Vidovitost, sama po sebi, uključuje mogućnost direktnog percipiranja događaja iz prošlosti i budućnosti. To se postiže uspostavljanjem kontakta s višim sferama postojanja u kojima vrijeme prestaje funkcionirati na linearan način i postaje nekom vrstom prostorne dimenzije. Općenito se mogu razlikovati dvije vrste vidovitosti: aktivnu i pasivnu. U slučaju aktivne vidovitosti posebno obdareni pojedinac samostalno putuje po tim višim sferama postojanja i prikuplja potrebne mu informacije. Pasivna vidovitost svodi se na primanje željenih podataka uz pomoć određenih bića koje žive unutar tih viših dimenzija. Pasivni vidovnjak je ustvari tek medij koji ovisi o svom kontaktu s prije spomenutim bićima.

Pasivna vidovitost može biti vrlo opasna jer oni koji ju prakticiraju nemaju nikakvu mogućnost samostalnog provjeravanja informacija koje su dobili. Oni jednostavno moraju vjerovati u dobronamjernost svojih nematerijalnih pomagača, što ne mora uvijek biti slučaj. Kad takvi pasivni vidovnjaci objašnjavaju svoje sposobnosti oni najčešće kažu da nakon postavljanja pitanja oni počinju primati slike koje im služe za formuliranje odgovora. Pri tome oni uopće nisu svjesni da vremenom postaju tek pijuni u igri čija pravila uopće ne poznaju, a čije poteze povlače njima nepoznati igrači.

I zapadna i istočna ezoterijska tradicija vidovitost povezuje s aktiviranjem energetskog središta koje se nalazi na čelu između očiju, takozvanog "trećeg oka". To se postiže provođenjem intenzivnih meditacijskih vježbi i pridržavanjem vrlo rigoroznih pravila unutar svakodnevnog života. Naravno, postoje i ljudi koji se rađaju s aktiviranim "trećim okom" i koji ne moraju raditi nikakve vježbe u svrhu postizanja vidovitosti. Možda bi bilo još točnije kad bi rekli da se ustvari sva djeca rađaju s aktiviranom čeonom čakrom, no kako vrijeme prolazi ta njihova sposobnost polako nestaje.

"Treće oko“, ili takozvana ajna čakra, povezani su s radom pinealne žlijezde, svrha čijeg postojanja i danas nije u potpunosti razjašnjena. Smatra se da je ona bila potpuno aktivirana u prošlim stadijima postojanja ljudske vrste. Riječ je o takozvanim mitskim vremenima gdje su bogovi boravili na zemlji i bili u stalnom kontaktu s ljudima. Sve većim vezivanjem uz materijalno i gubljenjem mogućnosti odvajanja od fizičkog tijela pinealna žlijezda je sve slabije radila i na kraju zadobila tek latentnu ulogu. 

Unutar sustava yoge vidovitost je svrstana u grupu takozvanih sidhija, čudesnih sposobnosti koje prate postepeno aktiviranje energetskih potencijala sakrivenih unutar pojedinih čakri. Kad se jednom probudi kundalini, zmijolika energija savijena u osnovnoj donjoj čakri, se polako počinje uzdizati i prolaskom kroz pojedinu čakru daje natprirodne moći. Pri tome je važno napomenuti da sve škole yoge ističu da je najveća greška vezivati se uz te moći i koristiti ih u svrhu osobnih interesa. Vidovitost i sve te ostale moći, kao što su npr. levitacija, hodanje po vodi i nevidljivost,  najbolje je doživjeti kao potvrdu napredovanja, tek kao neku vrstu putokaza na putu do oslobođenja.

Slično mišljenje o vidovitosti imaju i različite škole zapadne ezoterije. Sve one ističu da je riječ o sposobnosti koju treba koristiti samo u interesu svih ljudi. Oni koji «otvore» čeonu čakru i dođu u mogućnost kontakta s višim svjetovima imaju dužnost pomaganja i služenjima onima kojima je to potrebno. Posebno osjetljivim uzima se ukoliko takvi ljudi počnu zarađivati pružanjem usluga onima koji su spremni za to platiti. Ide se čak toliko daleko da se upozorava da takvo korištenje vidovitosti ubrzo dovodi do gubitka te sposobnosti. Čeona čakra se ponovno zatvara a osoba koja je zlorabila pruženu joj priliku tone u mrak nekih nižih svjetova. U pravilu svi autoriteti ističu da nije grijeh prihvatiti dobronamjerne poklone zahvalnosti, no istovremeno osuđuju bilo kakvo isticanje unaprijed formuliranih cijena. Razlog je vrlo jednostavan. Vidovitost je nešto što se dobiva kao božja milost i ona u krajnju ruku ne može biti naše vlasništvo koje naplaćujemo.