Mogu li vječno živjeti?

Vjerojatno da, ali ne još. Starenje, a posebno načini za zaustavljanje tog procesa, jedna je od onih stvari o kojoj mnogi znanstvenici ne žele razgovarati jer pobuđuje uznemirujuća moralna i etička pitanja. Za početak, na praktičnoj razini zapravo ne znamo što je starenje. Uzimamo zdravo za gotovo činjenicu da naša tijela postaju iznošena tijekom godina, ali nije baš tako. Prvih 20 godina našeg života naša tijela postaju jača, učinkovitija, otpornija na bolesti. Tek kasnije stvari počinju ići krivo. Zašto? Prema evolucijskoj teoriji o starenju, naša tijela počinju nas između 30-50 godina iznevjeravati jer bi u divljini ionako umrli, od hladnoće, gladi, napada sabljastog tigra itd. Nije bilo smisla u našem razvoju da se nosimo s bolestima koju donosi starost, ako ionako nećemo živjeti tako dugo. Ali to nam zapravo i ne govori što se zbiva dok mi starimo, što namješta genetski sat koji kožu čini suhom, kosu sijedom i kosti krhkima. Tek kada razumijemo što zaista pokreće te procese imat ćemo priliku da se s njima uhvatimo u koštac. I tada ,naravno, suočiti ćemo se s velikim moralnim problemom: želimo li zaista živjeti u svijetu u kojem neki ljudi nikada neće ostarjeti? Ili u svijetu u kojem će (neizbježno) samo sretna elita biti u mogućnosti priuštiti si tretmane kojima će to ostvariti?

Kako je život zapravo počeo?

Ako želite izazvati biologa pitajte ga kako je počeo život. Prije 150 godina Darwin je nagađao o praiskonskoj smjesi iz koje je nastao sav život, ali do danas, to je sve što imamo: nagađanje. Ne znamo kako je život počeo, gdje je počeo, da li je to bilo samo jednom, ili je bili više početaka. Možda je Darwin bio u pravu – život je počeo kao rezultat nekih složenih kemijskih reakcija u toplim morima naše planete. Drugi znanstvenici smatraju kako je život počeo duboko pod zemljom, ili možda u blizini vulkana. Možda je život stigao, već oblikovan, spreman, na meteoritima ili kometima iz svemira. Neki vjeruju kako je predak svog života na Zemlji jedan jedini mikrob, koji je stigao s Marsa na komadiću stijene prije tri bilijuna godina, kada je Mars bio topao i vlažan, a Zemlja paklena pustinja. U tom slučaju svi smo Marsovci. Ni jedna od ovih teorija nije potvrđena, ali ni napuštena. Život, njegov nastanak i prava priroda, možda ispadnu najveća svemirska tajna.

Jesam li ista osoba koja sam bio prije minutu?

Na prvi pogled ovo je vrlo čudno pitanje. Pa ipak ono zadire u srž jednog od najdosadnijih pitanja cijele znanosti i filozofije – pitanje naše osobnosti. Naizgled, odgovor je očit: naravno da jesam. Ali, razmislite ponovo. Prije deset minuta, svaka stanica u vašem mozgu radila je nešto posve drugačije od onoga što radi sada. Svakih nekoliko godina, vaše se tijelo najvećim dijelom promijeni. Čistunci će reći «Ne». Ali ako je tomu tako, onda ni vi sigurno niste ista osoba koja ste bili kao dijete ili beba. Ta pitanja pokazuju da način na koji razmišljamo o sebi je suprotan onome što se zaista zbiva. A ima i praktičnu primjenu: da li bi ljude trebalo smatrati odgovornima za zločine koje su učinili prije nekoliko desetljeća? Kako određujemo nečiju osobnost? Pomoću DNK ili je to nešto maglovito? Možda je najbolje zaključiti kako je naša osobnost uglavnom fikcija. Ista smo osoba u smislu u kojem je rijeka ista rijeka jer teče istim koritom. Ali, vrijeme, žubor i vrtložne struje mijenjaju se svake sekunde.

Što je zapravo vrijeme?

Ako želite uznemiriti fizičara postavite mu to pitanje. Jer, odgovor, se jednostavno ne zna. Šala kaže kako je vrijeme prirodni način sprečavanja da se sve desi odjedanput. Vrijeme definira naše živote, pomoću njega mjerimo naše postojanje. A ipak, što je to, znamo jednako kao i naši preci. Ne radi se o tome da ne razumijemo što vrijeme čini. Fizičari poput Alberta Einsteina došli su do sjajnih uvida u vezi svojstava vremena. Dali smo mu simbol i ubacili ga u razne jednadžbe i to dobro funkcionira. Ali, ipak, to nam ne govori što je vrijeme zaista. Da li je «rijeka», koja teče od prošlosti do budućnosti? Ako da, rijeka čega? Što je uzrok njenom toku, i što određuje brzinu kojom teče? Da li bi bilo moguće plivati uzvodno, i putovati kroz vrijeme? Bismo li mogli čitavu rijeku zaustaviti? Pisci znanstvene fantastike kažu kako je sve to moguće, a tako, začudo tvrdi i većina fizičara. Ali, prije nego što sagradimo vremeplov, trebat ćemo shvatiti kakva je to nejasna tvar. Jednom će konačno sve te tajne biti riješene. Ali možete biti sigurni da će ih nadomjestiti mnoge druge. Jedina utjeha je možda da onog dana kada riješimo posljednju tajnu, ako taj dan ikada svane, postat će stvarno dosadno.