Na mladima svijet ostaje
June 2, 2016
U svojim javnim nastupima svi predstavnici državne vlasti uvijek će isticati kako je među najvažnijim društvenim prioritetima briga za djecu i omladinu. Oni su naša budućnost i prema tome treba im omogućiti sve potrebne uvjete za iskazivanje i razvijanje potencijala. Ovakve riječi uvijek dobro zvuče i kod neupućenih ljudi stvaraju dojam kako oni koji su na vlasti nisu samo bezosjećajni roboti koji vode računa samo o svojim interesima. Obzirom koliko smo puta već mogli slušati o mladima kao budućnosti ovog društva, čovjek bi mogao očekivati svakodnevno nicanje novih škola i vrtića, dječja igrališta u svakom kvartu i brojne kulturne centre s besplatnim sadržajima. Nažalost, stvarnost koju živimo u potpunosti je različita od one koju bi željeli. Vrtića je premalo, škole životare bez nužnih sredstava za održavanje normalne nastave, a dječja igrališta propadaju jer ih nitko ne održava. Očigledno je da nešto nije u redu jer prilikom određivanja godišnjih proračuna svim vladama su mladi jedan od zadnjih prioriteta. Zar je moguće da svi ti političari, bilo da dolaze s desne ili lijeve strane, pate od amnezije i tako brzo zaboravljaju na ono što su izvikivali kada im je bio potreban glas za zauzimanje neke od fotelja?
Eventualni odgovor na ovo i slična pitanja možemo potražiti u izjavi Nelsona Rockefellera, bankara i ključne osobe za uspostavljanje novog svjetskog poretka, koji je jednom prilikom vezano uz školstvo konstatirao kako mu ne trebaju mislioci nego radnici. Ovakve izjave malo drugačije upakirane sve češće možemo čuti i kod nas u Hrvatskoj, gdje se prilikom kritiziranja sveobuhvatnosti školskih programa ističe potreba njihovog reduciranja na minimum znanja potrebnih za neko zanimanje. Za razliku od mnogih drugih, Rockefeller je u svom nastupu bio iskren i izuzetno precizno ocrtao pravo stanje stvari. Elitama koje vladaju ovim svijetom nisu potrebni kvalitetno školovani mladi ljudi koji bi imali mogućnost kritičkog razmišljanja o svijetu koji ih okružuje. Njima treba polukvalificirana radna snaga i fah idioti koji osjećaju nelagodu spram svega što izlazi izvan okvira njihove uske specijalnosti, jer takve ljude je puno lakše kontrolirati i pri tome im nametnuti unaprijed osmišljene modele ponašanja.
Sustav novog svjetskog poretka uspostavlja jednoobrazna društvena uređenja unutar kojih se sve više degradira značenje učenja. Školski programi se formuliraju s maksimalnim naglaskom razvijanja lijeve racionalne strane mozga. Od učenika se traži mehaničko memoriranje ogromnih količina podataka, a pri tome se zanemaruje razvijanje maštovitosti i kreativnosti. Pogledaju li se nastavni programi kroz koje djeca prolaze stvarno je teško ne uočiti da u njima većinom više nema ni traga od filozofije, psihologije i umjetnosti. Duhovnost je svedena na vjeronauk, koji se najčešće interpretira na krajnje rigidan i dogmatičan način. Mehanizam državnih matura u srednjim školama osmišljen je u svrhu uklanjanja bilo kakve individualnosti unutar nastave i u tom smislu obrazovni proces čini još odbojnijim onima koji kroz njega prolaze. U tom kontekstu za očekivati je skoro osmišljavanje sličnih matura i za učenike osnovnih škola.
Strukture svjetske političke i financijske moći koje vladaju ovim svijetom kreiraju poredak koji je u skladu s njihovim životnim principima. Stoga je vrlo teško očekivati da će se u njihovom budućem djelovanju dogoditi bilo kakav kopernikanski preokret. Velika većina mladih ljudi kojima roditelji ne pripadaju elitnim krugovima uistinu ne može očekivati ništa dobrog od onoga u što se uvlače. Jedino što mogu je kreirati svoje alternativne načine informiranja i stjecanja znanja. Stvarnost unutar koje živimo, na svu sreću, nije moguće u potpunosti kontrolirati i uvijek spontano dolazi do pojavljivanja takozvanih slobodnih zona. Upravo te slobodne zone unutar kojih će se organizirati alternativni modeli zajedničkog suživota biti će vrlo važne u trenucima kada se počne urušavati postojeći eksploatatorski sustav. Na svu sreću, budućnost ovog svijeta je na mladima koji u sve većem broju ne prihvaćaju unaprijed dodijeljene im uloge.
Posted by Igor Ognjenovic.
Igor Ognjenović je voditelj i redovni predavač Centra za astrološku edukaciju u Zagrebu. Profesionalnom bavljenju astrologijom posvetio se nakon što je diplomirao matematiku na PMF-u u Zagrebu. Položio je međunarodni certifikat za profesionalnog astrologa (ISAR CAP). Tradicionalnu astrologiju je specijalizirao na Academy of Predictive Astrology. Član je The Astrological Association. Svoje tekstove iz područja astrologije, duhovnosti i znanosti, objavljivao je u Jutarnjem listu, Elle-u, Astro magazinu, Sensi i Svjetlosti. Napisao je knjigu "360 Pandorinih kutija - simboli za stupnjeve Zodijaka". Posjeduje diplomu Life Coaching Practitioner i certifikat Counselling Practitioner.
