Georges Gurdjieff, zagonetni duhovni učitelj s početka dvadesetog stoljeća, imao je običaj svojim učenicima dodjeljivati životinjska imena. Neki od njih su bili krokodili, drugi pak kanarinci, jakovi, kamile, zmije i vukovi. Gurdjieff je ljude doživljavao kao spavače koji poput automata iz dana u dan ponavljaju iste radnje. U procesu buđenja izuzetno je bilo važno upoznati i osvijestiti svoju unutrašnju životinjsku prirodu koju je doživljavao kao središte svih naših instinktivnih nesvjesnih poriva. Dobivanjem informacije o svojoj „unutrašnjoj životinji“ svaki učenik je imao priliku uspostaviti kontakt s tim dijelom svoje prirode i započeti s njezinim integriranjem. Poštivanje moći životinjskih duhova naročito je prisutno kod američkih Indijanaca. Oni su nosili njihove kože i pera prilikom izvođenja ceremonijskih plesova, a uz to su svoja tijela oslikavali životinjskim likovima i nosili njihove dijelove u svojim torbicama za lijekove. Isto tako životinjski simboli u pravilu su zaštićivali indijanske domove od utjecaja zlih duhova. Na taj način Indijanci su održavali povezanost sa svojim životinjskim duhovnim vodičima koji su im svesrdno prenosili svoju moć i učili ih životnim lekcijama. Za razliku od modernih vremena, u prošlosti životinje nisu smatrane manje inteligentnima od ljudi. Dapače, upravo one su držale ključeve za prelazak u više duhovne svjetove. Unutar različitih inicijacija stjecalo se sposobnost ostvarivanje komunikacije sa životinjama preko koje su se saznavale najveće tajne. Osvješćivanjem svoje „unutrašnje životinje“ i njezinom integracijom postiže se uzdizanje svijesti i ostvaruje jedinstvo s prirodom koja nas okružuje. Zbog toga se sposobnost komuniciranja sa životinjama unutar različitih duhovnih tradicija pripisivala prosvijetljenim ljudima. Na to nije ostalo imuno ni kršćanstvo u kojem postoje poznate priče o Svetom Franji koji je znao razgovarati s bićima iz životinjskom svijeta. Zbog svega tog ga sada vjernici smatraju nekom vrstom zaštitnika životinja i općenito ekologije. Želja ostvarivanja kontakta sa životinjama postoji i danas. No, za razliku od prošlosti kada su ljudi poznavali jezik životinja, sada znanstvenici pokušavaju životinje naučiti jeziku ljudi. U tom smislu poznati su eksperimenti koji se provode s majmunima, delfinima, psima, te brojnim drugima vrstama. Nažalost, većina tih eksperimenata obavlja se u vojne svrhe i pri tome se nastoje postići nimalo pozitivni ciljevi. Čitav taj pokušaj u svojoj osnovi je besmislen jer izokreće prirodno red. Ljudi su ti koji se trebaju približiti životinjama, a ne one njima. Komunikacija sa životinjskim duhovnim vodičima nije laka. Životinje imaju različiti oblik svjesnosti nego ljudi i svijet percipiraju na sasvim drugi način. U svojoj knjizi „Magijsko štovanje životinja“, Yvonne Aburrow kaže „…Važno je ne tražiti od životinja da budu kao ljudi. One su osjećajna bića različita od nas. Zbog toga prilikom kontakta s njima ne trebamo ih doživljavati kao nekoga tko nam je sličan, ali isto tako i ne doći u napast da ih izjednačimo s neživim stvarima…“ Poruke koje ljudi primaju od svojih duhovnih životinjskih vodiča bez potrebne prakse i strpljivosti mogu u početku izgledati vrlo konfuzno. Tek nakon određenog vremena one dobivaju svoj smisao i pokazuju svoju vrijednost. Pri tome se uvijek ističe činjenica kako ljudi ne biraju svoje duhovne životinjske vodiče nego to čine sami vodiči. Otkrivanje tih vodiča je proces obraćanja pažnje na ono što nas okružuje i uočavanja znakova koji nam se pri tome objavljuju. Uspostavljanjem kontakta sa svojim životinjskim duhovnim vodičima u pravilu ima pozitivan učinak na ljude jer rezultira postizanjem boljeg zdravlja, bilo da je ono fizičko, emocionalno, mentalno ili duhovno. Osim toga dolazi i do bitnog pomaka u percepciji svijeta. On postaje puno jasniji i mi lakše dolazimo do njegovog pravog značenja. U skladu s četiri smjera, četiri godišnja doba, te četiri osnovne boje, tako postoji i četiri tipa životinjskih duhovnih vodiča: vodič glasnik, vodič sjenka, vodič pratitelj, te životni vodič. Vodič glasnik pojavljuje se naglo unutar našeg života i isto tako brzo nestaje kada smo razumjeli poruku koju nam je isporučio. Vrijeme njegovog prisustva ovisi samo o našoj sposobnosti tumačenja poruke koja može biti duhovni uvid ili upozorenje. Vodič glasnik vam može prizvati neočekivanu pomoć sa strane, ali isto tako dovesti do zastoja u obavljanju svakodnevnih poslova. Vodič sjenka je povezan s učenjem lekcija vezanih uz greške koje stalno ponavljamo. On na svjetlo dana iznosi sve naše skrivene nedostatke, kao što su strah, pohlepa, bijes i nesigurnost. Njegov dolazak u naš život zasigurno nije popraćen nekim velikim veseljem, no ono što od njega možemo naučiti iz osnove mijenja naš pogled na život. Ukoliko prihvatimo uvide koje nam donosi i okrenemo se istini, u nama se budi velika snaga i sigurnost. U suprotnom, vodič sjenka može postati vrlo opasan i destruktivan. On nas najčešće posjećuje u trenucima velikih životnih kriza i preokreta. S druge strane, vodič pratitelj nam je pri ruci kada se dvoumimo oko važnih odluka. Njegova uloga je da nam pomogne odrediti svoje životne prioritete i pomogne pri njihovom ostvarivanju. To najčešće nisu kratkoročni ciljevi, tako da kontakt s njime traje u dugim razmacima. Vodič pratitelj je uvijek tu u trenucima kada se osjećamo izgubljenima, ali i isto tako kada stvarno zalutamo prilikom putovanja. Životni vodič se još naziva i duhovni vodič jer je on prisutan od početka do kraja našeg života. On je ustvari manifestacija anđela čuvara na nivou instinktivne životinjske svijesti. Životinjska vrsta kojoj pripada životni vodič zorno odražava stanje naše svijesti. Tako, na primjer, ukoliko je vaš životni vodič medvjed, to znači da za potpuno ostvarivanje svoje prirode trebate prije svega postići dobru uzemljenost, a tek nakon toga se odmaknuti od svakodnevnog života i usmjeriti prema duhovnim znanjima. Ovaj vodič je sastavni dio naše ličnosti i njegovom integracijom postižemo cjelovitost. On nas prati tokom više života, a svoje mjesto prepušta drugom vodiču jedino onda kada smo uspješno okončali lekcije koje on sa sobom nosi. Životni vodič nam je uvijek pri ruci i nikada ne može negativno djelovati. Kako odrediti svoju totemsku „unutrašnju životinju“? Počnite tako da razmislite o svom djetinjstvu. S kojom ste se igračkom najčešće igrali i koju je ona životinju prikazivala? Jeste li kao dijete osjećali posebnu bliskost spram neke životinje? Nakon toga počnite analizirati svoje snove. Da li postoji san koji se ponavlja a da je u njemu prisutna neka životinja? Ukoliko jest tako, pokušajte obnoviti sjećanje na taj san. Da li vam je ta životinja nešto govorila? Je li vas ikada pokušala negdje odvesti? To bi mogla biti vaša totemska životinja. Totemsku životinju ponekada možemo susresti i u meditaciji. Pronađite mirno mjesto, zatvorite oči i mirno dišite. Da li se pojavila slika neke životinje? Kad ste jednom odredili moguću totemsku životinju, pronađite što ona simbolizira. Pročitajte knjige koje se bave tom tematikom ili jednostavno otiđite na Internet. Vrlo je vjerojatno da će upravo ta životinja odražavati vaš način ponašanja, misli i osjećaja. Pokušajte više doznati o značenju te životinje, doznajte što više informacija o njoj i uspostavite pozitivan odnos. Počnite nositi odjeću i nakit koja na neki način nosi obilježja vaše totemske životinje. Svoj dom ukrasite figuricama i posterima. Posjetite mjesta gdje žive te životinje i založite se za njihovu zaštitu. I na kraju, naučite slušati kako bi bili u stanju primati poruke. Jedino tako ćete biti u stanju doći do potpunog kontakta. Svijet u kojem živimo je prepun buke i na svaki način nastoji da vam odvrati pažnju. Utišajte ga i zaronite u stanje mira.