Iako je feniks dobro poznat iz legende, tek je nekoliko klasičnih mitoloških priča koje su s njime povezane. Feniks je velika ptica cijenjena širom svijeta kao simbol besmrtnosti i reinkarnacije. Prema grčkoj legendi, feniks je živio u Arabiji u blizini svježeg izvora. Svako jutro dok bi se sunce uzdizalo i budila zora, on bi uronio u hladnu, bistru izvorsku vodu i pjevao tako očaravajuću i slatku pjesmu da bi bog sunca zaustavio svoje kočije kako bi uživao u prekrasnom zvuku. Svakih 500 godina, kako bi se bližilo doba njegove smrti, sagradio bi gnijezdo od drveta slatkastog mirisa koje bi tada izgorjelo, a plamen bi progutao pticu. Iz pepela, uzdigao bi se novi feniks koji bi pepeo zamotao u smotuljak, odletio bi u Heliopolis, «Grad sunca», zvan i On, u Egiptu, i odložio pepeo na oltar Boga Sunca, Ra. U egipatskom mitu, poznat je pod nazivom Bennu, i predstavlja uzdizanje života, a također i sunca, naglašavajući novo razdoblje napretka i plodnosti. Na sarkofazima je prikazivan i kao čaplja. U poglavlju XVII Knjige mrtvih, uvodni tekst govori: «Ja sam Tem u uzdizanju. Ja sam jedini. Nastao sam u Nu. Ja sam Ra koji se na početku uzdigao…Stupovi Shua tada još nisu bili stvoreni. Ra je stvaratelj imena njegovih udova, koji su došli na svijet u obliku bogova, koji su u Raovom nizu…»Ja sam Bennu koji je Anu, i ja sam čuvar velike knjige stvari koje će biti.» Feniks simbolizira cikluse odmora i aktivnosti, ponekad nazvane «Brahmini dani i noći.» Krugovi aktivnosti zovu se «Milijuni godina,» «Veliko zeleno jezero», ili jednostavno «Jezero». Oni predstavljaju cikluse u kojima su sve stvorene stvari progutane od «Začetnika milijuna godina.» U poglavlju XLII on «koji je boravio u njegovom oku» je usmjeren u «solarno jaje», jaje kojemu su bogovi dali život. U poglavlju XV on je «jučer», «danas», i «sutra» i onaj «koji se temelji na zakonu koje se ne mijenja niti može biti izmijenjen». U poglavlju LXXV on je samo-stvoreni bog: «Rodio sam se u sebi zajedno sa Nu u svojem imenu Khepera, u kojem iz dana u dan nastajem. Ja sam stvaratelj tame koja obitava u krajnjim dijelovima neba… i dolazim s njenih granica. Lebdim nebom koje je nekadašnja granicu između neba i zemlje. Nitko ne vidi moje gnijezdo, nitko ne može razbiti ljusku moga jajeta.» Budizam feniksa opisuje kao Garudu, «pticu života», pticu zlatnog tijela s orlovim kljunom i krilima, a čovječjim tijelom. Ona je toliko velika da može prekriti sunce i dan pretvoriti u noć. Garuda se opaža kao Višnuovo postolje. Drevni malayanski mit bilježi kako je Garuda napao rimski brod kojim je plovio rimski princ i momak zvan Merong Maha Wangsa. Princ je putovao kako bi oženio kinesku princezu. Nakon što je Garuda uništio brod, odletio je u Kinu, oteo princezu i držao je na otoku Langkawi (današnja Malazija). Srećom, princa je more izbacilo baš na otok Langkawi, pronašao svoju zaručnicu i oženio ju. Meroh Maha Wangsa tražio je princa, ali je umjesto njega pronašao državu Kedah i sebe postavio za vladara, a njegovi potomci još uvijek tamo vladaju. Kinezi ovo zviježđe bilježe kao Ho Neaou, «Vatrena Ptica», ali ekvivalent feniksu je poznat pod imenom Feng-huang, jedno od četiri duhovna bića koja predstavljaju četiri strane svijeta. Ch'i-lin, stvorenje sa glavom jelena, volovskim repom, konjskim hoove i jednim rogom predstavlja zapad. Gui Xian, kornjača, bila je simbol dugog života i označavala je sjevernu točku. Dugačak je zmaj, donosilac dobre sreće i predstavnik cara, vladao vodama, uključujući kišne oblake označavao istok. Feng-huang je bila ptica sjajnog perja i prekrasnog glasa. On se pojavljivao kada je došlo vrijeme dobre sreće i označavao točku juga. U drugom smislu, feniks je Kerub ili Anđeo (u Izraelu), čiji se klepet krila pretvara u grmljavinu. I ta grmljavina je zaista zastrašujuća tutnjava vulkanske eksplozije koja je uništila raj, kao i hučanje mora, uskomešanog kataklizmom. Neki astrolozi smatraju feniksa višim oblikom orla, jednim od simbola zviježđa Škorpiona, čijem su horoskopskom znaku prema tome dane i odgovarajuća značenja o životu i smrti. Ime Feniks dano je malom zviježđu vidljivom na južnoj hemisferi. Njegova najsjajnija zvijezda alfa bila je u davnini poznata kao Nair al Zaurak, «ona sjajna u lađi».