Iako u zadnje vrijeme gotovo da nema nikakvih vijesti o uspjesima u kloniranju, postavlja se pitanje do kuda su došli eksperimenti započeti prije petnaestak godina. Sve što je vezano uz kloniranje uvijek je pratila izuzetna tajnovitost. Za stvaranje ovce Dolly smo doznali tek kad je ona već bila 7 mjeseci stara. Institut za staničnu tehnologiju iz Massachusettsa objavio je čak s tri godine zadrške davne 1998. kako su uspjeli stanice jednog od svojih doktora ubaciti u jajašce krave. Ljudski gen se aktivirao i jajašce se počelo dijeliti. Zamislite kako je na kraju mogao izgledati rezultat takve oplodnje. Nadobudni znanstvenici, barem tako kažu, su ipak uništili jajašce u fazi kada je već imalo 32 stanice. S tom viješću koja je izazvala opće zgražanje nastupio je svojevrsni embargo za javnost. Znanstvenici su se uplašili da će im biti skresane financije za postojeće projekte i povukli se u konspiraciju. Nitko vise nije spreman da otvoreno govori o onome sto trenutno radi. Slična situacija je i danas, tako da možemo samo nagađati što se sve dešava u tajnosti laboratorija.

Ljudsko kloniranje od samog početka izaziva ogromnu pažnju. Trenutna tehnologija kojom raspolažu znanstvenici sasvim je dovoljna da se uzme nekoliko stanica nekog modernog Einsteina i stvori na stotine kloniranih beba koje će imati potpuno identične gene. Naravno, baš kao i jednojajčani blizanci, kloni će se međusobno razlikovati, imat će različite identitete i duše. Zamislite samo s kakvim će oduševljenjem dočekati mogućnost kloniranja neki budući diktatori. Sjetite se samo prošlih snova o novoj superiornoj rasi koja je trebala osvojiti svijet. Uz sve to i spomenuti diktatori više ne mora razbijati glavu oko svojih nasljednika. On će uvijek biti tu, a ako to poslovi budu tražili uvijek se mogu i umnožiti. Obzirom na ono što nam se eventualno sprema Orwell i Huxley su uistinu bili početnici.

Kloniranje mrtvih osoba je moguće bez gotovo ikakvih problema. Jedino sto je potrebno je osigurati njihove žive stanice prije ili neposredno poslije smrti, te ih nakon toga održavati ili zamrznuti. Na taj način će roditelji biti u stanju "reproducirati" karbonsku kopiju djeteta koja im je tragično preminulo. Postoji i druga mogućnost. Jedan od razloga zašto ljudi financiraju projekte kloniranja su tkzv. "rezervni dijelovi". Naime, kad se jednom embrio duplicira bit će vrlo lako jedan primjerak zalediti i sačuvati za budućnost. Ukoliko tako stvoreno dijete tokom života dobije neku tešku bolest poput leukemije, tada ce majka moći u sebe primiti rezervni embrio i nakon par mjeseci svojem djetetu osigurati po život važne tjelesne dijelove. Javne je tajna da se abortirani fetusu već danas koriste u tu svrhu, no na ovaj način bi pribavljeni materijal bio identičan onom originalnom. Nalazimo se pred vrlo ozbiljnim iskušenjem jer genetska tehnologija ima moć da nas izlijeći, promjeni, ali i uništi.

Pošto smo kao ljudi u stanju mijenjati život na Zemlji, bilo bi jako korisno da dobro promislimo kakav budući svijet želimo. Vrijeme polako ističe i vrlo skoro nećemo biti u mogućnosti da lako ispravimo učinjene greške. U konkretnom slučaju kloniranja ljudi posljedice mogu biti katastrofalne. Jasno je da bi bilo sasvim pogrešno prekrižiti sva postignuća moderne znanosti i vratiti se u srednji vijek, ali isto tako pokazuje se nužnim da se zakonski regulira stroža kontrola onoga sto znanstvenici rade unutar svojih laboratorija. Postojeći trend genetskog modificiranja biljaka unošenjem ljudskih gena nezadrživo će se proširiti i na životinje. Spajanje majmuna i čovjeka više nije nikakav problem. Kako ćemo tretirati eventualne humanoidne majmune? Koja će oni prava imati i da li će im se pružiti prilika za religijsko spasenje? Sjetimo se starih biblijskih priča o velikom potopu. Kao najvažniji razlog je navedeno spolno miješanje "Božjih sinova" i ljudskih žena. Nisu li i tada bili stvoreni opasni mutanti koje je trebalo na svaki način iskorijeniti? Zar je moguće da se danas nalazimo pred istim katastrofalnim previdima?