Povezanost glazbe i matematike stoljećima je fascinirala znanstvenike. Prije više od 2000 godina Pitagora je otkrio kako ugodne muzičke intervale može opisati pomoću jednostavnih omjera. U Srednjem vijeku je pojavila takozvana univerzalna glazba ili „glazba sfera“ kao filozofska ideja o povezanosti proporcija kretanja nebeskih tijela s pravilnostima koje su sadržane unutar glazbe. Ta nebeska glazba, iako ljudima najčešće nedostupna, po svojoj prirodi je savršeno harmonična. Nedavno su tri profesora – Clifton Callender s Državnog sveučilišta u Floridi, Ian Quinn sa Sveučilišta Yale i Dimitrij Timočko sa Sveučilišta Princeton – predložila novi način analiziranja i katalogiziranja glazbe uz pomoć kompleksnih matematičkih metoda. U svojem najnovijem članku objavljenom u časopisu Science, ta tri znanstvenika su prikazala metodu nazvanu „geometrijska glazbena teorija“ koja prevodi jezik glazbene teorije u onaj moderne geometrije. Oni su uzeli niz nota, poput akorda, ritmova i skala, i kategorizirali ih tako da su ih mogli grupirati u „familije.“ Oni su pronašli način pridruživanja matematičkih struktura tim familijama, tako da su mogle biti predstavljene točkama kompleksnih geometrijskih prostora, slično kao u algebri gdje u dvodimenzionalnoj ravnini svaka točka ima koordinate x i y. Različiti načini kategoriziranja stvaraju različite geometrijske prostore i odražavaju načine na koje su tokom stoljeća glazbenici razumijevali glazbu. Prema mišljenju spomenuta tri profesora, njihovo otkriće će omogućiti istraživačima da razumiju i analiziraju glazbu na puno dublji i zadovoljavajući način. Rad koji su objavili predstavlja značajno odvajanje od ostalih pokušaja kvantifikacije glazbe. Za očekivati je da će on potaknuti ostale znanstvenike da analiziraju i uspoređuju brojne vrste zapadne i ostalih vrsta glazbe. Zasada je metoda zasnovan samo na zapadnim oblicima glazbe, no to ne bi trebalo biti nikakva prepreka daljnjem njegovom nadopunjavanju. „Glazba sfera ustvari nije nikakva metafora jer neki glazbeni prostori usitinu su sfere,“ izjavio je profesor Timočko. „Čitav smisao ovog kreiranja geometrijskih prostora je u tome da bolje razumijemo glazbu. Raspolaganje moćnim načinima konceptualizacije glazbe omogućava vam da činite mnoge stvari koje prije niste mogli.“ Gotovo je sigurno da će ovaj revolucionarni znanstveni rad potaknuti i na stvaranje novih vrsta glazbenih instrumenata, te novih načina vizualizacije glazbe. Na koncertima će se glazba paralelno vizualno prikazivati. Promijeniti će se i način školovanja glazbenika. Još uvijek se ne može ni naslutiti do kakvih će sve promjena doći. Možda najvažnija činjenica koja proizlazi iz povezivanja glazbe i geometrije je što sada postoji logička struktura koja povezuje mnoge različite glazbene koncepte. Na neki način, sada je moguće glazbenu povijest prikazati kao dugotrajni proces istraživanja različitih simetrija i različitih geometrija. Tri profesora opisuje pet različitih načina kategoriziranja grupiranih nota koji su slični, ali ne i identični. Oni te sličnosti opisuju kao „optičke simetrije.“ Svaka od tih pet simetrija može se kombinirati s ostalima kako bi producirale obilje glazbenih koncepata, od kojih su neki već poznati a neki potpuno novi. Na taj način će glazbenici biti u stanju svoja djela reducirati do njihove matematičke osnove. Kada se note prenesu u brojeve, a nakon toga opet u jezik geometrije, rezultat je bogata zbirka geometrijskih prostora od kojih je svaki nastanjen različitim vrstama geometrijskih objekata. Rezultat svega je da akordi od tri note postaju trokutasti prsteni, a oni ostali sliče stošcima. Uz pomoć već postojećih glazbenih geometrijskih oblika znanstvenici se nadaju da će biti u mogućnosti otkriti postoje li novi do sada nepoznati akordi i ljestvice. „Jesu li zapadni kompozitori već otkrili osnovne i najvažnije glazbene objekte? Ukoliko jesu, tada je zapadna glazba tek neka vrsta zbirke konvencionalnih pravila. Ukoliko nisu, tada je pred nama prava revolucija u glazbi,“ konstatirao je Timočko. Nova metoda glazbene analize također nudi uzbudljivu mogućnost istraživanja razlika između glazbenih stilova. „Naše metode nisu baš sjajne kada treba uočiti razlike između Rolling Stonesa i Aerosmitha. No, one vam mogu poslužiti vizualizirati neke od razlika između Johna Lennona i Paula McCartneya. Isto tako one vam mogu pomoći u dubljem razumijevanju razlika koje postoje između klasične i rock glazbe, te klasične i atonalne glazbe,“ zaključio je Timočko.