Prije nešto više od desetak godina u javnosti se naveliko počelo pričati o genetskom modificiranju i kloniranju. Najave o primjeni nove tehnologije u svrhu poboljšavanja postojećih biljnih i životinjskih izazvale su burne reakcije i bile izložene velikoj kritici. Ekolozi su upozoravali na katastrofe koje mogu slijediti kao posljedica nekontroliranog zadiranja u područje genetike, a teolozi nazivali skrnavljenjem boga bilo kakvo znanstveno uplitanje u postojeću strukturu stvarnosti. Različite države, pa i naša, izjašnjavale su se kako će sva znanstvena istraživanja vezana uz mijenjanje genetske strukture živih organizama biti podvrgnute najstrožoj kontroli. Nedavno nakon toga slijedile su vijesti o svim mogućim kloniranim vrstama životinja, a u konačnici i o pokušajima kloniranja djece. Opet je javnost burno reagirala, no kako je vrijeme prolazilo vijesti o kloniranju i genetskom modificiranju postale su dio svakodnevnice i nisu izazivale takvu pažnju. Za razliku od prije, genetsko modificiranje biljaka postalo je uobičajenim postupkom na koji većina ljudi prihvaća bez ikakvih većih problema. Na tržnicama nema jasnih deklaracija o porijeklu i načinu uzgajanja onoga što je ponuđeno, a sastojci na artiklima koji se prodaju u trgovinama su ispisani tako sitnim slovima da je za njihovo dešifriranje potrebno vrlo jako povećalo. Unutar tako postavljenih pravila igre znanstvenici si uzimaju pravo da rade što žele i pri tome iskoračuju izvan bilo kakvih etičkih normi. Najnovije vijesti o kreiranju fluorescentnim dobar su indikator kuda vodi ovakav stav spram živih bića u svijetu koji nas okružuje. Kombinirani znanstveni timovi u Japanu i Americi nedavno su ponosno izašli pred novinare s podacima o uspješnom genetskom modificiranju majmuna koje je dovelo do toga da te jadne životinje svijetle u mraku fluorescentnom zelenom bojom. Za razliku od prije kada su uspijevali kreirati samo pojedinačne primjerke fluorescentnih životinja, znanstvenici su uz veliko zalaganje uspjeli inducirati nasljeđivanje fluorescentnosti kod potomaka genetski modificiranih životinja. To drugim riječima znači da su kreirali nove vrste kojima su ubacili potpuno neprirodno svojstvo. Fluorescentni majmuni samo su završni korak u nizu koji uključuje fluorescentne miševe, ribe i mačke. Samo je pitanje vremena kada ćemo na popisu pronaći i ostale životinjske vrste. Sve je započelo trenutkom u kojem je iz meduza koje bi izložene plavom svjetlu zračile zelenom svjetlošću izdvojen posebni svjetleći protein. Njega su kasnije znanstvenici kombinirali s genima ostalih životinja i postepeno došli do fluorescentnih majmuna. Kao opravdanje za stvaranje ovih neprirodnih vrsti životinja znanstvenici ističu nastojanja za stvaranje lijekova protiv najtežih bolesti. Prema njihovim rezultatima, fluorescentne mačke su pokazale priličnu otpornost za mačji oblik AIDS-a. Traženje ovakve isprike za znanstvena maltretiranja životinja je potpuno neutemeljeno. Naime, poznata je činjenica da lijekovi koji djeluju na određenim vrstama životinja najčešće nemaju odgovarajući učinak na ljude. Unatoč tome znanstvenici ne prekidaju s praksom prenošenja ljudskih bolesti na životinje i uporno inzistiraju na mučenju tih nevinih bića. Ukoliko tome pridružimo i mesnu industriju koja životinje tretira kao materijal za prehranu i pri tome ih bešćutno ubija, ovaj svijet za životinje postaje ogromnom mučionicom u kojemu su žrtvama ljudske okrutnosti. Za kraj spomenimo da su se na tržištu kućnih ljubimaca već pojavile fluorescentne ribice za akvarije. Onima koji ih kupe objašnjava se da nisu radioaktivne i da neće štetno djelovati u kontaktu s djecom. Hoće li uskoro biti ponuđene i fluorescentne mačke, psi i papige? Što mislite o fluorescentnim ljudima?