Svaka generacija prije ili kasnije naiđe na Alisu u Zemlji čudesa, knjigu koja im na trenutak pokaže kako ovaj svijet nije samo onakav kakvim im ga prikazuju roditelji i škola. Ta knjiga spada u ona vanvremenska djela koja nas potiču da zaboravimo na naučene šablone i progledamo očima djeteta. To čudo, naravno, ne traje dugo jer nakon završetka čitanja Alise u zemlju Čudesa ponovno se vraćamo u svakodnevnicu gdje nas naši dobrotvori guraju u predviđene nam uloge. Tim Burtonova nova verzija poznate knjige Lewisa Carrolla učiniti će slično s novim generacijama knjigama nesklonih klinaca koji smisao svog djetinjstva traže na različitim vrstama malih i velikih ekrana. Ključni trenutak za nastajanje Alise u Zemlji čudesa zbio se kada je porodica Liddell ušla u crkvu gdje je kao anglikanski đakon služio Charles Lutwidge Dodgson. Osim što je bio đakon, Dodgson se zanimao za matematiku i logiku, a pod pseudonimom Lewis Carroll je objavljivao parodijske tekstove u časopisu Train. Dodgson se odmah sprijateljio s Liddellovima i ubrzo postao njihovim stalnim gostom. Pošto je bio omiljen kod njihove djece, Liddellovi su pristali da s njihovim sinom i tri kćerke redovito odlazi na izlete čamcem. Na jednoj od takvih veslačkih ekspedicija koja se odigrala 4.srpnja 1862. godine nastala je i Dodgsonova najpoznatija priča. Zabavljajući djecu on je smislio priču u Alisi koja odlazi u svijet ispod zemlje. Priča je bilo posvećena Alici Liddlle, djevojčici kojom je Dodgson bio fasciniran. Nakon dosta odlaganja tu istu priču je i zapisao, te ju kao poklon dao 1864. godine maloj Alice. Pošto se priča dopala i djeci njegovog prijatelja i mentora Georgea MacDonalda, Dodgson je odlučio ponuditi je za javno objavljivanje. Izdavačima se Dodgsonova priča odmah svidjela, tako da se ubrzo pojavila u knjižarama. Zanimljivo je da su u početku postojale nedoumice oko samog imena. Prvotno je priča trebala izaći kao Alisa među vilama, pa nakon toga kao Alisin zlatni sat, no na kraju su se svi složili kako je najprikladnije ime Alisa u Zemlji čudesa. Komercijalni uspjeh njegove knjige Dodgsonu je u potpunosti promijenio život. Slava njegovog alter ega Lewisa Carrolla u vrlo kratkom vremenu se proširila po čitavom svijetu. Dodgson je sa svih strana bio zasipan pismima i dobivao često i neželjenu pažnju. Uz Dodgsona se vezuje i jedna za njega neugodna misterija. Nekim njegovim biografima vrlo je čudan podatak kako nikada nije imao niti jednu ozbiljniju vezu s bilo kojom ženom. Taj podatak i fotografije razgolićenih djevojčica koje je snimao poslužile su kasnije kao povod u njegove moguće pedofilske sklonosti. U tom smjeru ide i ničime objašnjeni nenadani prekid s porodicom Liddell. Kao razlog za to se između ostalog spominje i pretpostavka o Dodgsonovoj ponudi braka s tada jedanaestogodišnjom Alice. Neki drugi tračevi spominju i njegovu mogućnost veze s Alicinom starijom sestrom, pa čak i majkom. Dodgson je redovito vodio svoj dnevnik, no u njemu su istrgnute stranice koje se vežu upravo uz to kompromitirajuće razdoblje. Biografi pretpostavljaju kako su te stranice istrgli članovi Dodgsonove porodice koji su na taj način željeli zaštiti i njega i sebe od gubitka časti. Alisa u Zemlji čudesa je 1871. godine doživjela i svoj nastavak. On je objavljen pod naslovom Alisa s druge strane ogledala i što je ona tako našla. Za razliku od prvog djela, Alisu s one strane ogledala karakterizira puno mračnija atmosfera. Smrt njegovog oca 1868. godine je Dodgsona bacila u depresiju i u mnogo čemu promijenila mu poglede na život. Iako to vjerojatno nikada nije želio, pod imenom Lewisa Carrolla Dodgson je stekao besmrtnu slavu. Višeslojnost njegove Alise u zemlji čudesa već skoro tri stoljeća intrigira brojne komentatore širom svijeta. Osim običnih čitatelja, tim neobičnim djelom su se bavili filozofi, matematičari, okultisti i lingvisti. Ono je pružilo nadahnuće mnogim drugim književnicima i umjetnicima koji su u čast njemu ispisivali svoje posebne priče.